VODIKOVI ENERGETSKI BLOKOVI

OSNOVNI PODATCI VODIKA PREMA PERIODNOM SUSTAVU ELEMENATA

	Atomski (redni) broj :	1
	Relativna atomska masa :	1,00794(7)
	Naziv na hrvatskom :	Vodik
	Internacionalni naziv :	Hidrogenium
	Oksidacijska stanja :	-1, 0, [1]
	Talište / Vrelište (K) :	14,01 / 20,28
	Elektronegativnost :	2,20 / 7,18 eV
	Konfiguracija zadnje ljuske :	1s1
	Element je:	Nemetal
	Spada u grupu :	1 / I a
	Spada u skupinu :	Niti jednu

• Vodik je plin bez boje, okusa i mirisa. Molekula mu je sastavljena od 2 atoma H2. A sam vodik H ima jedan elektron i jedan proton.

• Vrijeme nastanka vodika – u trenutku stvaranja zvijezda pri nastajanju Svemira.

• U cijelom scemiru vodik je najrasprostranjeniji element ( 70 % ukupne mase Svemira ). U zemljinoj kori je 3. Po rasprostranjenosti iza kisika i silicija.

• Hlađenjem ispod -252,8°C zgusne se u bezbojnu tekućinu, a pri -259,3°C tekući vodik prelazi u čvrsti vodik koji ima heksagonsku kristalnu strukturu.

• Vodik se uvijek nalazi kao dvoatomna molekula H2 koja nije mogla disocirati niti pod najvećim, do danas postignutim, tlakom. Pokazalo se da postoje dva tipa molekula: orto- i para-vodik, koje se razlikuju po ukupnom molekularnom spinu, a zato i po spektrima zračenja.

• Plinoviti vodik najlakši je od svih plinova zbog čega je prikladan za punjenje balona i plinom punjenih lebdjelica, a tekući je vodik najlakši od svih tekućina. Ima vrlo nisko talište i vrelište. Toplinska vodljivost mu je razmjerno velika (sedam puta veća od vodljivosti zraka), a topljivost u vodi mala.

• Nije toksičan.

• Smjesa vodika i kisika je eksplozivna (plin praskavac), a izgaranjem vodika u, npr. Daniellovom plameniku, može se postići temperatura od 2700°C pa se koristi za rezanje i zavarivanje raznih metala.

• U nekim metalima i intermetalnim legurama vodik se lako apsorbira u mikrostrukturu i iz nje desorbira (npr. laganim grijanjem) pa te legure predstavlju spremnike plinovitog vodika koji bi se mogao koristiti kao gorivo (vodikove baterije).

• Hidridi se mogu podijeliti u sljedeće skupine: alkalni hidridi su hidridi s najelektropozitivnijim elementima (tj. elementima I. i II. skupine) npr. LiH, NaH, KR, RbH, CsH, CaH2); kovalentni hidridi spojevi su vodika s većinom nemetala i prijelaznih metala; kompleksi u spojevima u kojima se anionski kompleks može promatrati kao koordinatni H- ionu u metalu ili nemetalu (npr. BH^4-, ReH9^2-); hidridi prijelaznih metala u pravilu su nestehiometrijski (nisu pravi spojevi), a nastaju "ugradnjom" vodika u kristalnu strukturu metala.
   
• Halogenovodici su spojevi vodika s halogenim elementima, tj. HF, HCI, HBr, HI. Otapanjem u vodi halogenovodici daju pripadne halogenovodične kiseline. U vodi je najjače disocirana, a time i najjača jodovodična kiselina. Halogenovodici i pripadne kiseline opisani su kod odgovarajućih halogenih elemenata pa ih ovdje nećemo navoditi.
  
  
• Ugljikovodici (hidrokarbonati) spojevi su u kojima se nalaze vodik i kisik. Prema rasporedu atoma u molekuli dijele se na alifatske i cikličke. Alifatski se dijele prema broju dvostrukih veza u molekuli, npr. olefini, diolefini, parafini itd., a ciklički mogu biti aromatski (benzen) i cikloparafini.
  
  
• Teška voda (D2O) analogna je običnoj vodi u kojoj su vodikovi atomi zamijenjeni deuterijevim. Gustoća joj je 12,5% veća od obične vode. Najviše se koristi kao usporivač neutrona (moderator) u reaktorima koji su ujedno i hlađeni teškom vodom.
   
• Voda (H2O) jedan je od najvažnijih spojeva uopće i prijeko potrebna za život na Zemlji. O vodi je bilo dosta riječi kod prikaza kisika pa se ovdje neće ponavljati.